waiting
for
our forever
love, like this
love, like this
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poets and pornstars
Engleska. '90.
Ne obećajem nešto dobro, nešto zanimljivo. Jednostavno želim pisati nešto drukčije od hpff-a. To je dio mojeg djetinjstva, ali sam naučila pustiti. : D
Bilo pa prošlo: Rogue, Namarie i Beatrice. Rest in peace.
Čitam:
×Cigarettes and chocolate milk
×Agatha
×Faith
×Full Moon
×Ruta
×Rie
Arhiva:
1. April Rain
2. Empty
3. In the Dark
4. Paperthin Hymn
5. Morning After Dark
6. Wonderwall
Ladies and getlemen
Thora
"I'm the reason you exist."
~~~
Tallulah Lowell
"Beauty is in the eye of the beholder and it may be necessary from time to time to give a stupid or misinformed beholder a black eye."
Selene Pattinson
"I am enough of an artist to draw freely upon my imagination. Imagination is more important than knowledge. Knowledge is limited. Imagination encircles the world."
Carmen West
"Yesterday is history. Tomorrow is a mystery. Today is a gift. That's why we call it 'The Present'."
Aidan Rollins
"Fairy tales, are more than true. Not because they tell us that dragons exist, but because they tell us that dragons can be defeated."
Sleepwalker's dream
"Bitno je stalno održavati Zemlju u pokretu, pjeniti valove i poticati osjećaje. Cijeli Svijet se kreće; ne smije se zaustaviti."
-P. Coelho, Brida
credits
Designer: heartbreak.Reference: xo l xo l xo
Resources: xo l xo
Colours: xo
Adjustment: BD dz
Svi poznajemo osjećaj zvan tuga. I baš nitko ga ne želi upoznati isuviše dobro. Ali ponekad je to jednostavno izvan naše kontrole. Nešto što ne možemo odrediti, zaustaviti ili potaknuti. Otkad Zemlja postoji (a to je stvarno dugo vremena) - niti jedno ljudsko biće se nije pomirilo s tom emocijom. Jednostavno je takva. No, ono što ne smijemo učiniti jest potonuti u nju. Da, to je najlakše. Dopustiti da nam ispuni srce i utopi nas kao što se brodolomci tope u moru. Snažna sila nas vuče na dno, ali ne smijemo se predati. Do problema dolazi kada to ipak učinimo.
Aidan
Otkad je znao za sebe, odgajala ga je baka. U njegovim najranijim sjećanjima nije bilo majke koja se sprema za posao, nanosi ruž te mu pakira užinu. Sve je to radila baka. Možda je i ispao malo razmažen na kraju, ali je svakako osim toga bio dobra osoba. Učila ga je kako se treba ponašati u svakom trenutku, ali i osim toga - davala mu je neizmjernu ljubav te se trudila da ne osjeti kako nema roditelja.
"Aidan, zlato?"
Ušao je u kuhinju i odložio vrećice na pult, a s njima i ključeve. Zazveckali su na trenutak. Okrenuo se prema baki i nasmiješio. Sjedila je nad dnevnim novinama i bila tko zna koju kavu. Znao je da je obožavala provoditi vrijeme u njegovom društvu - pričao bi joj o prijateljima te bi se ona izgubila u tome, osjećajući se kao da je ponovno mlada. Znao je da joj to treba - nikad nije prebolila Aidanova djeda. Proveli su divne trenutke do njegove smrti. Bila je tako nagla, od srčanog udara. Cijela obitelj je imala nesretnu sudbinu osim njih dvoje. Ali i to je bilo kako se uzme. Aidan je izgubio najboljeg prijatelja, te ubrzo zatim i ostale - prijateljstvo se raspalo. A njegova baka je izgubila muža i kći. Je li doista vrijedilo što su bili živi, ali tako povrijeđeni?
"Zvala je Tallulina majka, Edith. Kaže da je nestala. Otišla je iz kuće prije nekoliko sati i nije se vratila. Znaš li ti gdje bi mogla biti?"
Naslonio se na pult te zagledao u zidni sat. Starinski, s kukavicom. Nasmiješio se. Baka se obožavala vraćati u prošlost. Pretpostavio je da je to doista jedino što joj preostaje. A sada se i on morao vratiti u prošlost. Pokušao se sjetiti kuda je Tallulah išla kada je doživljavala važne životne trenutke, ili se jednostavno sastajala s Danielom nasamo. Njen, njihov park. Nasmiješio se, ponovno.
"Znam. Vratit ću je, nazovi Edith."
Zgrabio je jaknu s kuke u hodniku te izjurio van.
Tallulah
Trebala je predah od svega. Od majke, od jebenih makarona i od glupih, promašenih East Endersa. I promašene sebe. Dugo je poricala samu sebe i činjenicu da se uništava. Bilo joj je teško to priznati. Otjerala je svoje prijatelje od sebe jer je bila dovoljno sebična da pomisli da je jedino nju pogodila Danielova smrt. Niti to nije bilo dovoljno. I sada ovi makaroni. Definitivno kraj. Ili suočavanje. A za takvo nešto je morala otići u njihov park.
Sjela je na ljuljačku i zatvorila oči. I ovako je bio mrak, sada joj se samo zavrtilo u glavi. Sjećanja su polako počela navirati i shvatila je da je potpuno obuzeta 3. lipnjem 1993. godine. Sjećala se mirisa bolnice i mirisa košulje Danielove majke. Znala je koliko pločica ima prokleti hodnik ispred njegove bolničke sobe! I sjećala se njega. Jedino čega je bila svjesna jest bilo to da joj je lagao. Za njeno dobro. Šutio je cijelo vrijeme i onda je, dva dana prije njegove smrti, saznala da ima rak i da umire. Koliko je nju to povrijedilo. Zar su Selene, Aidan i Carmen doista mislili da znaju kako joj je? Da je njih jednako boljelo? Ali kako je moglo?! Jesu li oni sami sebi obećali da je to osoba koju vole i za koju bi dali čitav svijet? Osoba s kojom žele provesti budućnost? Jesu li oni to rekli i onda promatrali suze za koje su mislili da su radosnice, ali zapravo su bile one istinski tužne jer se to nikada neće ostvariti?
Ne. Nisu to razumjeli.
"Lulla."
Otvorila je oči i nasmiješila se. Bila je tako dobra u zamišljanju stvari. I bolja nego što bi trebalo. A sada je on bio pred njom. Zapravo, izgledao je kao zadnji put kada ga je normalno vidjela. Kada ju je normalno dočekao, normalno primio za ruku i normalno obgrlio oko struka te utisnuo poljubac na čelo.
"Nedostaješ mi, doista. Ali moraš se trgnuti. Carmen, Selene i Aidan te vole. Nemoj uništiti to Zajedništvo. Doći će do velike promjene, Lulla."
"Nedostaješ i ti meni, znaš? Tebi je lako. Ne moraš se ponašati okej tek toliko da te ne strpaju u ludaru. Isuse, zašto ja pričam s produktom svojeg uma?"
Nasmijao se i poljubio je. Čudesno. Njegove su se usne doista doimale stvarnima.
"Volim te."
"I ja tebe. Strašno, strašno mi nedostaješ."
Trenutak kasnije više ništa nije bilo stvarno. Vrtuljak se pokrenuo, uzrokovan vjetrom. Mačka je zamijaukala i preskočila zidić, vraćajući se kući. Ništa nije pokazivalo znakove promjene koju je usputno najavio. Čak se toga nije niti sjetila. Bilo je nebitno. On je bio kraj nje, čak i ako je to zamislila. Njoj je bilo dovoljno. I ako ju je itko mogao natjerati da se promjeni, to je bila ona. Pa čak i ako je to činila za njega - ne za sebe.
Ustala je s ljuljačke, naglo postajući svjesna hladnoće koja ju je okruživala. Po satu kraj kioska je vidjela da će skoro ponoć. Nije bilo pametno lutati Londonom ovako kasno. Naravno, bila je dovoljno snažna da se obrani u slučaju da ju netko napadne, ali nebitno.
"Lulla, koji kurac?! Šta radiš ovdje u ponoć? Jesi li potpuno sišla s uma?!"
Okrenula se i nasmiješila. Aidan je izgledao naprosto bijesno. Da, Aidan. Nije ga vidjela već dvije godine. Mogla se kladiti da je narastao barem pet centimetara. A oči su mu djelovale tužnije nego prije. Bocnuo ju je žalac krivnje. Da, ona ih je sve rastavila.
"Žao mi je!"
Čvrsto ga je zagrlila, odlučna u tome da će ga grliti dok joj ne oprosti. Bit će dosadna kao tumor, ako treba. Željela se ispričati i Carmen i Selene. Pogotovo Carmen. Ona je bila divna i draga, a Tallulah se ponašala prema njoj kao prema smeću. Nije marila. Dugo, dugo vremena nije marila za nikoga osim za sebe.
"Hej, hej! Sve je okej. Moramo te vratiti doma, znaš? Edith ludi."
"Jesu Carmen i Sel tamo?"
"Vidjet ćeš."
Carmen
Sjela je na prozorsku klupicu te promotrila ulicu. Sva su svjetla u kućama bila ugašena. Ovo je ipak bila dostojanstvena četvrt u kojoj je grijeh bio imati upaljeno svijetlo poslije 22 sata. Zato su i u Edithinoj i Tallinoj kući svijetla bila prigušena. Carmen je razumijevala želju za pripadnošću i bol kada se ta želja ne bi ostvarila. Ne, ona nije imala problema s time. Tallulah bi često govorila kako nju svatko mora voljeti i praktički je nemoguće da netko osjeća mržnju ili odbojnost. I onda je ona sama okaljala te riječi. Ali Carmen je ponovno razumjela. Svi trebamo malo svojeg vremena da prihvatimo stvari. Danielova smrt je bio težak udarac za Tallulu, voljela ga je.
Upregnula je oči kako bi raspoznala obrise na ulici. Mogla je prepoznati Tall i njenih 165 centimetara te stereotipno plavu kosu. Bojala ju je iz inata. Takva je bila. Danielu je ponekad bilo teško razumjeti ju, ali volio ju je. Carmen se sjećala svakog razgovora s njim. Doista su bili stvoreni jedno za drugo. A kada je umro.. pa, doista je mislila da će Tallulah otići za njim. Kao da je to mogla predvidjeti. Ali ne. Ostala je boriti se, čak i podsvjesno. Možda je bila kukavica, ili nije bila dovoljno sebična. U svakom slučaju, Carmen je zahvaljivala Bogu za te Talluline osobine.
"Dolaze, Edith!"
Tallulina majka (doista su nalikovale jedna na drugu) je prišla prozoru te se nasmiješila. Carmen se mogla zakleti da je vidjela suze u njenim očima dok je trčala prema vratima. Selene se blago nasmiješila te sjela nasuprot Carmen. Neko vrijeme su se samo gledale. Carmen ju je željela čvrsto zagrliti, reći joj da joj je nedostajala. Ali bit će bolje kada Tallulah dođe. Okupit će ih. Mora. Prošlo je predugo vremena, previše su bili odvojeni.
"Tallulah! Pobogu, javi se! Umrla sam od brige!"
"Oprosti, mama."
Zagrlila je majku te ušla u dnevni boravak. Aidan je ušao za njom te razmijenio nekoliko riječi s Edith. Bio je veoma razuman, ponašao se kao da ima četrdeset godina, ne dvadeset i četiri. Za razliku od Tallulah, koja je imala 23 a ponašala se poput djeteta u nekim situacijama. Ali sada joj se Carmen nije mogla oduprijeti. Čvrsto ju je zagrlila, pokazujući koliko joj je nedostajala. Selene im se pridružila. Sada su sve tri, poput nekog čudnog klupka, stajale nasred dnevnog boravka te se grlile i pričale kroz suze.
"Oprostite, doista. Ja.. Glupa sam, eto što sam."
Selene se nasmijala i žustro zakimala glavom, govoreći joj kako doista jest. Najizravnija, Selene je smatrala Tallulino otuđenje glupim. Više puta je to rekla. Ona nikoga nije štedjela i to je možda bila jedna od njenih mana. Za Carmen je tvrdila kako je preveliki empatik, za Aidana da se doima kao seksističko govno a s Tallulom se više puta posvađala zbog njene tvrdoglavosti i sarkastičnosti. Svoje mane je također vidjela, tako da je Tallulah puno puta dobila po nosu za to što joj je rekla da je licemjerna.
"Moramo razgovarati o.. Danielu."
Carmen se nasmiješila i čvrsto ju uhvatila za ruku. Znala je. Imala je povjerenja u svoju Tallie.
Dragi moji, sretna vam Nova godina! : D Želim vam punopuno sreće i svega što i vi želite sami sebi. ˇˇ, Lana luvz ya all, peradi. : D 
