waiting
for
our forever
love, like this
love, like this
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Poets and pornstars
Engleska. '90.
Ne obećajem nešto dobro, nešto zanimljivo. Jednostavno želim pisati nešto drukčije od hpff-a. To je dio mojeg djetinjstva, ali sam naučila pustiti. : D
Bilo pa prošlo: Rogue, Namarie i Beatrice. Rest in peace.
Čitam:
×Cigarettes and chocolate milk
×Agatha
×Faith
×Full Moon
×Ruta
×Rie
Arhiva:
1. April Rain
2. Empty
3. In the Dark
4. Paperthin Hymn
5. Morning After Dark
6. Wonderwall
Ladies and getlemen
Thora
"I'm the reason you exist."
~~~
Tallulah Lowell
"Beauty is in the eye of the beholder and it may be necessary from time to time to give a stupid or misinformed beholder a black eye."
Selene Pattinson
"I am enough of an artist to draw freely upon my imagination. Imagination is more important than knowledge. Knowledge is limited. Imagination encircles the world."
Carmen West
"Yesterday is history. Tomorrow is a mystery. Today is a gift. That's why we call it 'The Present'."
Aidan Rollins
"Fairy tales, are more than true. Not because they tell us that dragons exist, but because they tell us that dragons can be defeated."
Sleepwalker's dream
"Bitno je stalno održavati Zemlju u pokretu, pjeniti valove i poticati osjećaje. Cijeli Svijet se kreće; ne smije se zaustaviti."
-P. Coelho, Brida
credits
Designer: heartbreak.Reference: xo l xo l xo
Resources: xo l xo
Colours: xo
Adjustment: BD dz
Aidan
Jednostavno se stvorila u sobi, bez ikakvog opravdanja. Bila je mlađa od njega, ali se doimala starijom. Dvadeset i pet, trideset godina. I bila je umorna. Koliko god Selene tvrdila da ju nije mogao poznavati (i da je bila kučka, govoreći o tome) - on je znao da je to laž. Thora mu je mnogo značila i mnogo je znao o njoj. Neke stvari mu je sama rekla, ali većinu je on otkrio. Osim njene prošlosti. To je bio misterij za njega i znao je da će se Thora razljutiti ako to spomene.
"Razgovarala sam sa Selene. Mrzi me."
"Nije to. Jednostavno, nisi joj draga."
"Hvala Bogu pa ne živim od mišljenja smrtnika."
Ta riječ ga je zapekla. Bio je svjestan toga da umire, svakog dana mu barem jedna stanica odumre i on stari. A ona je bila nekako zamrznuta u svojoj savršenosti i njihova veza nije imala budućnosti. Nije ih mogao zamisliti pred svećenikom, kako izgovaraju zavjete. Nju u savršenoj bijeloj vjenčanici, a njega u tradicionalnom crnom odijelu. I za nekoliko godina, barem dvoje djece koje trčkara oko njih. Nije imalo smisla.
"Svijet vas treba. Možete i bez Carmen, ako se trudite."
"Zašto ti ne pomogneš?"
"Jer mi nije suđeno da vam pomognem. Svatko na svijetu ima svoju svrhu. Moja nije u tome."
Mrzio ju je u cjelokupnosti svoje ljubavi. Bila je dovoljno jaka da ne potraži utočište u njegovu zagrljaju. Bila je jača nego što će on ikada biti. Selene je imala pravo u većini stvari koje je rekla za nju. Ali on nije mogao birati koga će voljeti. A i znao je da Thora mora osjećati nešto. Samo to nije znala pokazati.
"A moja svrha?"
"Ne pitaj gluposti, Aidane. Vrlo dobro ju znaš. Ti si Čuvar. Vjetar. To je tvoja svrha."
"Osjećaš li ti, Thora?"
"Ne znam. Dugo je vremena prošlo."
Uzdahnuo je i primio ju za ramena. Nije bila krhka, nimalo.
"Što ti se dogodilo?"
"To je duga priča i ne zanima te."
"Zanima me. Volim te."
Zakolutala je očima i sjela na kauč. Pritiskom na daljinski upravljač, televizija se upalila na prvom kanalu. BBC. U potpunosti ju je stišala, očima prateći samo voditelja kasnovečernjih vijesti.
"Bilo je to davno. 1750., možda. Život mi je bio relativno dobar. Roditelji su imali štand na tržnici, a ja sam se trebala udati za naočitog, iznimno pametnog čovjeka koji je bio samo deset godina stariji od mene. Sa sedamnaest godina ti je to užasno bitno, znaš. Mogla sam se udati za starca. Ali ne, ja nisam bila zadovoljna time. Elizabeth je uvijek morala vrtjeti svoju priču, sa svim svojim ćaskanjem i flertanjem i glupostima koje sam tada izvodila. Nisam bila jedina, ali jedina sam i nastradala. Bio je to malen grad kojem je vladalo vijeće ispunjeno muškarcima. Njima se to nije svidjelo i željeli su me se riješiti. Potiho. I zato sam se jedne večeri vraćala kući poslije primjerenog sata. Majka je plakala tog dana, a otac je izgledao nevjerojatno bijesan. Znali su, i nisu mi rekli. Sve ti se nekako odvrti pred očima kad umireš. Iz trbuha ti lipti krv ali više ne osjećaš bol, jer je ona u tvojem srcu jača. I tada sam, umjesto smrti, dobila život. To je sila koju ne možemo kontrolirati. Veličanstvena, ali i strašna u isto vrijeme. Ono što vi proživljavate kada upravljate svojim, nazovi, moćima - meni je tako stalno. Ja sam sila, osim u ovom ljudskom obliku. Više se niti ne sjećam kako sam izgledala kada sam bila Elizabeth."
Pogledao je u nju i samo jednom trepnuo. Njegove ruke su nekako pronašle njezino tijelo i čvrsto ju stisnule uz sebe.
Tallulah
Bila je sigurna da je ona kriva. Definitivno. Ljudi oko nje su umirali. Prvo Daniel, a sada Carmen. Za Daniela se možda i nije mogla kriviti - ali za Carmen svakako jest. Čak ju to i nije toliko pogodilo. Nije shvatila. Ne još.
"Tallulah? Žao mi je zbog Carmen."
"Mhm."
Popela se uz stepenice i u polumraku pronašla kvaku na vratima svoje sobe. Zapuhnuo ju je hladan zrak - zaboravila je zatvoriti prozor. Nije bilo toliko toplo - dvadeset i osmi dan prosinca. I znala je kako se bliži novo tisućljeće, Thora je to govorila nekoliko puta dnevno. Predviđao se smak svijeta za taj dan ali Tallulah se nije pretjerano brinula. Barem ne zbog sebe. Jer, istini za volju - sudbina svijeta je počivala na njima, koliko god to smiješno bilo.
Sjela je na krevet i upalila televizor. Znanstvenici su pričali o navodnom smaku svijeta - nitko nije vjerovao u to. Tallulah, Aidan i Selene su donekle znali o čemu bi se trebalo raditi. Baš kao što su i znali da će oni to morati spriječiti za samo tri dana. Božić je prošao i gotovo da je bio sretan, a sada su se radili planovi za Novu godinu. Katastrofe su trebale pogoditi svijet, ali samo se tsunami neće moći zaustaviti. Da, Tallulah je žalila zbog toga - ali doista nije postojalo ništa što je ona sada mogla učiniti.
"Oh, Selene. Trebaš Tallulah? Na katu je."
Tallulah je prislonila prste slijepoočnicama te ih počela žustro masirati. Nije mogla razgovarati sa Selene. I sama je bila svjesna svoje krivice a sa Selene će biti još gore. Ona će se derati na nju, baš kao što i zaslužuje.
"Hej, smetam li?"
"Ne, samo uđi."
Selenein neuobičajeno blagi ton glasa je iskreno začudio Tallulah. Nije navikla na to.
"Iskreno ti se ispričavam što sam te krivila. Jednostavno, Carmen.. Pa, ona je bila najdivnija osoba na svijetu i njezina smrt je veliki gubitak. Nedostajat će mi. Ali svejedno ti nisi kriva. Thora je to mogla predvidjeti - uvijek nas tako izvuče."
"A ti? Što je s tvojom vidovitošću?"
"Samo sranje kojim se Thora izvlači. Najbolje što sam ikad predvidjela jest vrijeme za pečenje makarona sa sirom."
Prasnule su u smijeh. Sretan trenutak je trajao upravo toliko - jedan trenutak. I onda je tišina i ozbiljnost zamijenila sav smijeh i svu radost.
"Imamo još tri dana."
"Znam. Plaši me to."
"Bit će što bude, vrijedi li se živcirati?"
"Selene, to su naši životi. Kako se ne bi vrijedilo živcirati?"
Slegnula je ramenima i naslonila se na Tallulah. Negdje u daljini, začulo se zvono. Ponoć.
